Operacija štitnjače

Operacija štitnjače radi se u specifičnim poremećajima štitnjače :

• potvrđeni karcinom štitnjače ili sumnja na karcinom štitnjače,
• kompresija traheje uvećanom, nodoznom ili multinodozno izmjenjenom štitnjačom,
• rekurentne (povratne) ciste štitnjače,

– Graves-ova bolest (hipertireoza) koja se ne može liječiti tireostaticima niti radioaktivnim jodom (ra.I131), naročito ako su se razvile komplikacije na očima (orbitopatije). Nakon operacije štitnjače u organizmu neće ostati tkivo štitnjače na koje bi imunološki sistem stvarao antitijela (At) a samim tim, antitijela se više neće vezivati za retrobulbarno tkivo oka i neće biti opasnosti za pogoršanje nalaza na očima.

Kakvi oblici operacije štitnjače postoje?

Postoji nekoliko tipova operacije štitnjače:

• totalna tireoidektomija – uklanjanje cijele štitnjače,
• lobektomija ili hemitireoidektomija – uklanjanje polovine štitnjače,
• istmektomija – uklanjanje središnjeg dijela štitnjače.

Tip operacije ovisi o poremećaju štitnjače. Kod karcinoma štitnjače, kao i kod hipertireoze s Gravesovom bolešću, najčešće se radi totalna tireoidektomija, ali kod dobroćudnog čvora ili ciste u jednom režnju, preporučuje se lobektomija tog režnja.

Priprema za operaciju štitnjače.

• Prije operacije procjenjuje se funkcija štitnjače (neophodno je eutireoidno stanje), kao i njen izgled, položaj i večina (UZ obavezno, scintigrafija često, CT I MRI rjeđe),
• Predoperacijski pregled spec. anesteziologa i spec. interne medicine,
• Predoperacijski pregled spec. ORL – provjera glasnica.

Šta poslije operacije?

• Poslije operacije koja se radi u općoj anesteziji, mala drenažna cjevčica može biti postavljena u vrat tokom par dana. Rez na prednjoj strani vrata sanira se klipsama, šavovima, specijalnim flasterima ili tkivnim ljepilom.
• Tokom boravka u bolnici pacijent može imati prolazni pad kalcija u organizmu (hipokalcemija) koji zahtjeva terapijsku korekciju.
• Boravak u bolnici je najčešće do četiri dana, ponekad duže.
• Nadomjesna terapija levotiroksinom uvodi se odmah kod totalne tireoidektomije zbog hipotireoze, a kod  lobektomije sačeka se 4–6 sedmica i prati hormonskni status štitnjače u krvi. Sačuvani režanj štitnjače može preuzeti funkciju i nadoknaditi proizvodnju hormona.

Poslije operacije moguće su kratkotrajne, blage postoperacijske neugodnosti:

1. Bol pri gutanja ili u vratu – Bol može biti posljedica postavljanja tubusa (plastične cjevčice) za disanje tokom operacije koja iritira sluznicu dušnika. Bol može biti i zbog samog hirurškog reza. Obično nestaje unutar nekoliko dana. Klasični analgetici mogu olakšati ovu nelagodu.
2. Tenzija i bol u vratnoj kralježnici: poslije operacije, pacijenti nastoje zbog straha (svjesno ili nesvjesno) držati glavu ukočenom u jednom položaju, a ovo može imati za posljedicu napetost (tenziju) mišića vrata. Potrebno je relaksirati pokrete i vratiti se svakodnevnim aktivnostima.
3. Problemi s glasom: ponekad glas može biti grub i promukao, neki pacijenti govore šapatom ili “zamorenim” glasom. Kod nekih pacijenata promuklost zna trajati i po 2-3 mjeseca.

Komplikacije nakon operacije štitnjače:

• promukao glas zbog oštećenja nerava vezanih za glasnice,
• hipokalcemija-nizak kalcij u krvi zbog oštećenja paratiroidnih žlijezda ili krvnih žila koje ih ishranjuju. Ovo stanje je obično kratkotrajno, ali neki pacijenti mogu razviti trajni hipoparatiroidizam i moraju uzimati vitamin-D i kalcij doživotno.

Posljedice operacije štitnjače:

• hipotireoza je sigurna posljedica totalne tireoidektomije. Svaki pacijent je upoznat s prednostima koje postoperativna hipotireoza nosi u odnosu na bolesti štitnjače zbog kojih je op. zahvat učinjen.
• ožiljak na vratu je sigurno prisutan nakon operacije, ali nakon 6-12 mjeseci obično izblijedi I teško je uočljiv. Ponekad je ožiljak veći (poslije operacije velikih čvorova i velike guše) a nekad hipertrofičan (zadebljao) kod pacijenata čije tijelo proizvodi previše kolagena u fazi zarastanja.