Karcinom štitnjače – simptomi, vrste, liječenje i prognoza
Karcinom štitnjače najčešći je maligni tumor endokrinog sistema i u većini slučajeva ima odličnu prognozu. Iako su čvorovi u štitnjači relativno česti, pojava karcinoma nije.
Učestalost karcinoma štitnjače
Karcinom (rak) štitnjače čini oko 1–3% svih malignih tumora, ali je daleko najčešći među endokrinim karcinomima. Tri do četiri puta je češći kod žena i najčešće se javlja između 30. i 60. godine. Porast učestalosti posljednjih godina najviše je povezan s boljim dijagnostičkim metodama, posebno ultrazvukom.
Većina promjena u štitnjači je benigna, ali novi čvorić na vratu uvijek treba provjeriti.
Vrste karcinoma štitnjače
Najčešći oblik je papilarni karcinom, koji čini oko 80% svih slučajeva. Obično raste sporo i najčešće se otkrije na vrijeme, što omogućava odličnu prognozu. Iako se može proširiti u limfne čvorove na vratu, nakon hirurškog zahvata, a poslije i terapije radiokativnim jodom, najčešće završava potpunim izlječenjem.
Kao drugi najčešći oblik javlja se folikularni karcinom (10–15%). On je nešto skloniji širenju (metastaziranju) putem krvi, posebno u kosti ili pluća. Ipak, kod ranog otkrivanja i odgovarajućeg liječenja, ishodi su vrlo povoljni i ovaj tip tumora generalno se dobro kontrolira.
Medularni karcinom štitnjače javlja se u 3–5% slučajeva. Poseban je po tome što može biti nasljedan, najčešće zbog mutacije gena RET. Zahtijeva specifičan pristup dijagnostici i terapiji, a prognoza ovisi o stadiju u kojem je bolest otkrivena.
Najrjeđi, ali i najagresivniji tip je anaplastični karcinom, koji čini oko 1% tumora štitnjače. Ovaj oblik napreduje izuzetno brzo, pa je važno da se što prije dijagnosticira, pa da se i liječenje započne što ranije. Zbog svoje prirode, obično zahtijeva kombiniranu terapiju.
Simptomi karcinoma štitnjače
Tumori štitnjače u početku najčešće ne izazivaju nikakve simptome. U većini slučajeva otkriju se slučajno, tokom rutinskog ultrazvuka.
Kad se simptomi pojave, mogu uključivati: nelagodu u vratu, umjereno stezanje ili pak pacijenti samo vide bezbolan čvorić ili otok na vratu, a da pritom nemaju nikakve smetnje.
Danas se vrlo rijetko sreću: promuklost ili promjene glasa, otežano gutanje ili disanje zbog karcinoma štitnjače, jer se pacijenti uglavnom na vrijeme jave na pregled, dijagnosticiraju i liječe.
Dijagnoza karcinoma štitnjače
Dijagnostički postupak najčešće obuhvaća:
- ultrazvuk štitnjače – osnovna i najvažnija metoda za prepoznavanje čvora, određivanje njegove lokacije, dimenzija i drugih karakteristika.
- scintigrafija štitnjače – važna u otkrivanju funkcionalnog statusa čvora. Potvrda hladnog čvora je incikacija za punkciju.
- citološka biopsija tankom iglom (FNAB) – ključna za potvrdu prirode čvorića (benigni, tj. dobroćudni, ili maligni, tj. zloćudni).
- CT ili MRI – ponekad potreban kod velike guše ili čvorova, kada postoji propagacija žlijezde u grudni koš.
- hormonske nalaze (TSH, FT4) radi praćenja istovremenog funkcionalnog poremećaja štitnjače.
Liječenje karcinoma štitnjače
Liječenje zavisi od vrste tumora, veličine, proširenosti i općeg zdravstvenog stanja.
Operacijski zahvat
Prvi korak u liječenju je operacijski zahvat- totalna tireoidektomija u općoj anesteziji. Oporavak traje nekoliko dana i obično poslije 4-5 dana pacijenti su kod kuće (ponekad i ranije, a rijetko ostaju duže). Ako su zahvaćeni limfni čvorovi, obavezno se operacijskim zahvatom uklanjaju.
Radiojodna terapija
Koristi se kod papilarnog i folikularnog karcinoma, koji najčešće odlično reagiraju na ovaj tretman. Radioaktivni jod uništava preostale stanice štitnjače koje se nisu operacijom potpuno mogle ukloniti. Takav način uništavanja svih zdravih i svih bolesnih stanica štitnjače zove se ablacija. Izvrstan je oblik liječenja, jer nakon nestanka ovih stanica mala je mogućnost da se bolest povrati.
Hormonska terapija
Nakon operacije štitnjače, pacijenti doživotno uzimaju levotiroksin kako bi se nadomjestio prirodni hormon. Terapija levotiroksinom je jednostavna, efikasna, povoljna i nezahtjevna. Pacijent poslije operacije zahvaljujući nadomjesnoj terapiji može cijeli život imati uredan hormonski status štitnjače.
Ciljana terapija i imunoterapija
Koriste se kod medularnog karcinoma i uznapredovalih oblika raka, naročito onih koji ne reagiraju na radiojod.
Hemoterapija i zračenje
Rjeđe se primjenjuju i uglavnom u liječenju anaplastičnog karcinoma i u palijativne svrhe.
Prognoza
U većini slučajeva prognoza je izuzetno dobra i pacijenti nakon liječenja vode potpuno normalan i aktivan život.:
- Papilarni karcinom: više od 95% petogodišnjeg preživljenja,
- Folikularni: oko 90% petogodišnjeg preživljenja,
- Medularni: zavisi od stadija bolesti,
- Anaplastični: nažalost lošija, ali je veoma rijedak.
Život nakon liječenja
Nakon operacije štitnjače, potrebno je doživotno uzimati terapiju hormonima (levotiroksin). Redovite kontrole uključuju: praćenje TSH; mjerenje tiroglobulina Tg (kod papilarnog/folikularnog karcinoma); mjerenje kalcitonina (kod medularnog karcinoma); periodične ultrazvučne preglede Uz pravilno praćenje i terapiju, povratak bolesti je rijedak kod najčešćih tipova karcinoma.
Najčešća pitanja vezana za karcinom štitnjače:
Je li čvorić na štitnjači uvijek rak?
Ne. Većina čvorova je benigna (dobroćudna), ali svaki zahtijeva ultrazvuk i procjenu stručnjaka.
Koji je najčešći tip karcinoma štitnjače?
Papilarni karcinom – čini oko 80% svih slučajeva.
Može li se karcinom štitnjače izliječiti?
U većini slučajeva, posebno kod papilarnog i folikularnog tipa, liječenje je vrlo uspješno.
Da li ću nakon operacije uzimati lijekove?
Da. Pacijenti doživotno uzimaju levotiroksin (hormon štitnjače).
Koji su rani simptomi raka štitnjače?
Najčešće nema simptoma, a prvi znak je bezbolan čvorić na vratu.
