Hipertireoza

Hipertireoza je stanje u kojem je koncentracija hormona štitnjače povišena u cirkulaciji, a time i u cijelom tijelu. Hormoni štitnjače reguliraju “tjelesnu energiju”. Kada u tijelu cirkulira previše hormona štitnjače, tijelo sagorijeva energiju brže i mnoge vitalne funkcije se ubrzavaju. Simptomi, znaci i tegobe hipertireoze su: nervoza, nesanica, nemir, promjene raspoloženja, pojačano znojenje cijelog tijela, tremor (drhtanje), ubrzan rad srca, lupanje srca, aritmije (ponekad i ozbiljne), učestale i kašaste stolice, gubitak tjelesne težine – često i uprkos pojačanom apetitu, nepodnošenje toplote, gubitak kose, u žena poremećaj menstruacije itd. Vrlo rijetko se danas sreće problem na očima u smislu uvećanih i previše istaknutih očnih jabučica prema vani (exophtalmus).

Najčešći uzroci povećane koncentracije hormona štitnjače u cirkulaciji 

a) Gravesova bolest je najčešći uzrok hipertireoze. To je vrsta autoimune bolesti štitnjače u kojoj  imunološki sistem greškom proizvodi proteine (tzv. antitijela) koji potaknu štitnjaču da proizvodi i oslobađa previše hormona.
b) Toksični adenom je najčešće nekancerozni (dobroćudni) tumor koji radi autonomno, bez regulacije i samostalno proizvodi veliku količinu hormona štitnjače.
c) Toksična multinodozna struma je najčešće posljedica dugogodišnje difuzne strume na kojoj se razvijaju čvorovi (uglavnom dobroćudni), koji rade autonomno i luče veće količine hormona štitnjače.
d) Sekundarna hipertireoza je vrlo rijetko stanje u kojem se iz hipofize (kontrolne žlijezde smještene u lubanji, na donjoj strani mozga) izlučuje pretjerano velika količina hormona koji stimulira štitnjaču da postane hiperaktivna.
e) Upale štitnjače ili tireoiditisi mogu prouzročiti prolaznu hipertireozu, npr. nakon porođaja ili nakon virusnih infekcija. Ovo stanje ne upućuje na bolest štitnjače, jer se zbog kratkotrajnog upalnog oštećenja tireocita (stanica štitnjače), visoka koncentracija hormona oslobodi u  cirkulaciju.
f) Lijekovi koji najčešće dovode do porasta hormona štitnjače su levotiroksin i amiodaron (antiaritmik korišten u kardiologiji, bogat jodom). Oni mogu izazvati vrlo ozbiljno stanje, naročito kod starijih pacijenata.

Dijagnoza hipertireoze

Uz kliničku sliku, sigurna dijagnoza hipertireoze postavlja se uvidom u nalaze krvi, ultrazvuk i scintigrafiju štitnjače.

Terapija hipertireoze

Nakon postavljanja dijagnoze, terapija može uključiti više različitih načina liječenja. Najčešće je prvi izbor upotreba tzv. anti-tireoidnih lijekova koji blokiraju proizvodnju hormona štitnjače. Uobičajeni su npr. metimazol, karbimazol i tiamazol. Također se koristi i propiltiouracil (PTU). Trajna opcija, a kod nekih i jedina, je terapija radioaktivnim jodom koji uništava tkivo štitnjače. Nakon ove terapije veći broj pacijenata trebat će uzimati zamjenske hormone štitnjače u tabletama. Većina osoba s hipertireozom uzima i beta-bloker propranolol, da uspore inače ubrzan rad srca i umire tremor te dodatno smanje stvaranje aktivne molekule hormona štitnjače T3. Operacija štitnjače također je jedna od opcija liječenja hipertireoze, a sprovodi se kod onih pacijenata kod kojih postoji i sumnja na karcinom, ili imaju veliku gušu s kompresijom na vratu, ili veliki čvor iznad 5 cm, ili uznapredovalu komplikaciju na očima (orbitopatije).